KONVERGENCIJA BANKOVNIH SUSTAVA EU: POZICIJA DRŽAVA ČLANICA UNUTAR I IZVAN EUROPODRUČJA S OSVRTOM NA HRVATSKU

Bankovni sustavi zemalja koje su Europskoj uniji pristupile nakon 2004. g., u najvećoj su mjeri u vlasništvu bankovnih grupacija iz starih članica Unije. Važnost bankovnih sustava za gospodarski rast tih zemalja značajnija je nego u starim članicama iz razloga visoke ovisnosti gospodarstava o bankovnim izvorima financiranja. Stoga bi konvergencija prema sustavima razvijenijih članica Unije bila od velikog interesa za daljnji gospodarski razvoj ove skupine zemalja. Cilj ovog rada je analizirati aktualne pozicije bankovnih sustava europskih zemalja, s posebnim osvrtom na poziciju Hrvatske. Metodologija rada bazira se na usporedbi BDP-a po glavi stanovnika sa odabranim pokazateljima veličine, rasta, depozitne osnovice i kapitaliziranosti bankovnog sektora. Korištenjem indikatora razvijenosti financijskog sustava, i u ovisnosti o periodu pristupanju europodručju, analizira se položaj bankovnih sustava zemalja unutar europodručja, i onih izvan. Rezultati ukazuju da bankovni sustavi zemalja koje su Europskoj uniji pristupile nakon 2004. g. i dalje zaostaju za starim članicama, te da je konvergencija još daleko, posebno u skupini zemalja izvan europodručja. Među novim članicama europodručja po svim indikatorima prednjače Malta i Cipar, te Estonija, dok u skupini zemalja izvan europodručja, uz Švedsku i Dansku, najbolje rezultate ostvaruju Hrvatska i Češka. Rezultati ukazuju da su nove članice unije, a posebno one koje nisu dio europodručja, i dalje ovisnije o depozitima nebankovnog sektora kao primarnom izvoru financiranja kreditne aktivnosti, što ukazuje na dominantan položaj banaka u financijskim sustavima ovih zemalja.